GRIJANJE · PLIN · VODOVOD
KLIMATIZACIJA · NISKOGRADNJA
Raspon naših usluga kreće se od montaže grijaćih i rashladnih tijela, vodovodnih i plinskih instalacija te sanitarnih čvorova.
Klima uređaji su sustavi za stvaranje i održavanje ugodne klime i potrebne kvalitete zraka (vlage, temperature i čistoće zraka) neovisno o vremenskim uvjetima, toplini i drugim utjecajima.
Naša tvrtka izvodi sve vrste klimatizacijskih sustava, te ugrađuje uređaje poznatih proizvođača kao što su Toshiba, Mitsubishi, Vaillant, i mnogi drugi.
Razlikujemo tri osnovne izvedbe klimatizacijskih sustava:
Split sistemi – u kojima se stlačivanje plina i izmjena topline s okolinom obavljaju vanjskoj jedinici ugrađenoj izvan prostorije, a ekspanzija ukapljenog plina i hlađenje zraka u prostoriji obavljaju u unutarnjoj jedinici, ugrađenoj u prostoriji koja se hladi.
Sistemi za indirektno hlađenje – u kojima se rashladnim ( kompresorskim ) uređajem hladi voda koja cirkulira u zatvorenom sustavu cijevi i služi kao prijenosnik topline do unutarnjih jedinica koje hlade zrak u prostorijama.
Sustavi u kojima se zrak cijevima odvodi iz prostorije do rashladnih uređaja koji je postavljen izvana, te se ohlađen ventilacijskim cijevima dovodi nazad u prostoriju.
Namjena grijanja je postizanje toplinske ugodnosti u objektima u sezoni grijanja. Za grijanje možemo koristiti različite vrste energenta kao što su kruta goriva, tekuća goriva, plin i sunčeva energija.
Nudimo vam projektiranje i montažu raznih sustava centralnog grijanja kao što su plinsko grijanje, grijanje sa UNP plinom, sunčevom energijom, pirolizom, električnom energijom, loživim uljem, sječkom, peletima ili drvom, te grijanje toplinskim pumpama. Koristimo se opremom raznih renomiranih proizvođača.
Radijatorsko grijanje
Radijatorsko grijanje je najrašireniji oblik zagrijavanja prostorija. Radijatori su ogrijevna tijela kod kojih se izmjena topline odvija zračenjem i konvekcijom. Postoje različiti tipovi kao što su pločasti, rebrasti i cijevni.
Za spajanje radijatora sa izvorom energije (kotao, plinski uređaj ili toplinska pumpa) izvodi se cijevni razvod od čeličnih, bakrenih ili polimernih cijevi.
Postoje određeni sigurnosni propisi i standardi za instalaciju i korištenje pojedinih grijalica i cijelih sistema te se oni kod izvođenja moraju primjenjivati.
Instaliranje centralnih grijanja vršimo u sve prostore i objekte: od obiteljskih kuća, stanova, stambenih zgrada, poslovnih, proizvodnih prostora i hala, objekata javne namjene (škole, vrtići, bolnice, poslovne zgrade…) urbanih vila i turističkih naselja i objekata….
Podno grijanje
Podno grijanje je jedan od najugodnijih sistema grijanja za ljudski organizam. Temperatura zraka u prostoriji može biti za 2-3 oC niža nego kod drugih sistema, bez utjecaja na osjećaj ugode. Time se troškovi grijanja značajno smanjuju i do15%. Zbog malih temperaturnih razlika manje je i strujanje zraka pa nema podizanja prašine kao kod radijatorskog grijanja.
Podno grijanje zahtijeva znatno nižu temperaturu polaza i povrata u sustavu grijanja nego radijatorsko grijanje te se lako može pustiti u pogon s alternativnim toplinskim izvorima- solarnim kolektorima i dizalicama topline.
Sve su površine prostorija dostupne i slobodne za opremanje bez ograničenja.
Kupaonice s kamenim, mramornim ili podom od keramičkih pločica postaju ugodan izvor topline i ugodnije ih je za koristiti.
Stropno i zidno grijanje
U zadnje vrijeme sve se više ugrađuju površinska grijanja koja stvaraju više prostora u kući ili stanu.
Površinsko grijanje može se kombinirati s raznim izvorima energije (toplinske pumpe i drugo). Ono radi sa nižim temperaturnim režimom što smanjuje troškove grijanja. Osim toga toplina povlači vlažnost iz grijanih površina, tako da se smanjuje mogućnost pojave plijesni. Instalacija stropnog i zidnog grijanja može se ljeti koristiti za hlađenje.
Solarni sustavi
Solarna priprema potrošne tople vode
Solarni sustav je idealno rješenje za uštedu energije a sastoji se od kolektora, spremnika topline i sigurnosno regulacijske opreme. Veliki broj sunčanih dana rezultira velikom učinkovitošću sustava, a prednost sistema u odnosu na druge je i u tome što je ekološki najprihvatljiviji. Solarni sustavi se najviše koriste kao dodatni izvori topline za pripremu PTV-a, a u prijelaznom razdoblju kao potpora grijanju dok kao osnovni služe plinski ili neki drugi kotlovi. U prosjeku štede 50- 60% godišnje potrebe za energijom, te se za isti postotak smanjuje i emitiranje štetnih plinova u atmosferu. Solarni sustav zadovoljava potrebe za toplom vodom u ljetnom periodu 90-100% , u prijelaznom razdoblju 50 -75% a u zimskom periodu 10-25 %.Za obiteljske kuće, volumen spremnika tople sanitarne vode približno odgovara dvostrukoj dnevnoj potrošnji iste.
Solarni kolektor po 1 m2 površine uštedi godišnje cca 750 kWh energije.
Vijek trajanja solarnog sustava ukoliko je pravilno proračunat i stručno instaliran je oko 30 godina, a isplati se u obalnom dijelu već za 3 do 5 godina, a na kontinentu za 5 do 7 godina.
Dogrijavanje ogrjevne vode sustava grijanja
U zimskim mjesecima kada je grijanje najpotrebnije, sunčeve energije ima najmanje pa solarni sustavi ne mogu sami pokriti potrebe za grijanjem već se koriste isključivo za dogrijavanje ogrjevne vode sustava grijanja u kombinaciji sa plinskim uređajem, kotlom ili toplinskom pumpom i sl. Kako bi sunčeva energija u ukupno potrebnoj energiji za grijanje bila što veća potrebno je sustav grijanja izvesti kao niskotemperaturni a toplinske gubitke zgrade svesti na minimum.
Toplinske pumpe – besplatno grijanje iz okoline
Toplinske pumpe (dizalice topline) su uređaji koji imaju sposobnost da energiju okoline niže temperaturne razine dižu na višu koja se kasnije koristi , između ostaloga i u sustavu grijanja objekta i pripreme potrošne tople vode. Pri toj transformaciji potreban je dodatni rad, najčešće u obliku el. energije.
Toplinske pumpe od izvora topline u okolini najčešće koriste okolni zrak, podzemne vode i zemlju. Energija zemlje može se koristiti preko zemljanog kolektora ili zemljanih sondi
Najizraženija prednost primjene toplinske pumpe u odnosu na klasična rješenja sustava grijanja, na svaki utrošeni kilovat električne energije toplinska pumpa proizvede 2, 3 ili čak 4 puta više besplatne toplinske energije što ovakvo grijanje čini vrlo isplativim.
Osnovni dijelovi toplinske pumpe su: isparivač, kondenzator, kompresor, ekspanzijski ventil.
Kod niskotemperaturnih sustava grijanja gdje polazna temp. za ogrjevna tijela nije veća od 55ºC ( max. temperatura toplinske pumpe je 55-60ºC) toplinska pumpa može pokriti ukupne potrebe za toplinom, npr. sustav sa podnim grijanjem.
Kod zahtjeva za temperaturama višim od 55ºC (radijatorski sustav) toplinsku pumpu potrebno je kombinirati sa dodatnim izvorom topline (kotlom, zidnim plinskim uređajem i sl). Tada kotao ispunjava vršne potrebe za toplinom a toplinska pumpa je opet glavni proizvođač topline a ujedno i najveći “štediša” energije..
Toplinske pumpe su u svom radu ekološki potpuno prihvatljive.
Instalacije možemo podijeliti na instalacije za vodu, odvodnju, klimatizaciju, protupožarnu zaštitu i plin.
Instalacije izvodimo sa svim materijalima a to su čelične cijevi , bakrene cijevi, PE-X cijevi i PPR cijevi.
Kod sanacija kvarova u starim stambenim zgradama često se susrećemo sa starijim materijalima (olovne cijevi za vodovod ) a i to rješavamo bez većih problema sanirajući kvarove sa starim ili prelaskom na nove materijale.
Izvodimo instalacije sa takozvanim crnim cijevima koje se zavaruju, a primjenjuju se u velikim kotlovnicama, podstanicama, a i često ih nalazimo u starijim objektima na instalaciji grijanja. Plinska instalacija se također izvodi crnim cijevima.
Vodovodne instalacije u kupaonicama, kuhinjama i sanitarnim čvorovima izvodimo sa PPR cijevima, PE-X cijevima i rjeđe pocinčanim i bakrenim cijevima koje ujedno koristimo uglavnom kod sanacija. Koristimo proizvode renomiranih proizvođača Herz, Henco, Viega, Aquatherm i Vargon. …
Kupaonice u stanovima ili kućama moraju odražavati činjenicu da je to zajednički prostor te zadovoljiti potrebu udobnosti i korisnosti ( mjesta za spremanje kozmetike, ručnika, i opreme za kupanje) što je moguće ako se instalacije ispravno razmjeste i odaberu kvalitetne sanitarije.
Instalacije grijanja koje su nadžbukne izvode se čeličnim ili bakrenim cijevima. Ukoliko se u podu ili zidu koriste bakrene cijevi njih spajamo tzv. tvrdim lemom. Instalacije koje se provode u zidovima i podovima uglavnom izvodimo od PE-X cijevi .
PE-X cijevi se spajaju pres fitinzima posebnim hidrauličkim alatima. Ako se instalacija izvodi bez spajanja pres fitinzima onda se svaki radijator spaja posebno na razdjelnik topline koji se smješta u za to predviđen ormarić.
Rijeđe koristimo PPR cijevi i to samo kod sanacija već postoječih instalacija.
Plinske instalacije
Unutarnja plinska instalacija je dio plinske instalacije od glavnog zapora na kućnom ormariću do spoja sa trošilom. Plinske cijevi mogu se postaviti na žbuku ili ispod žbuke uz pridržavanje određenih sigurnosnih naputaka.
Unutarnju plinsku instalaciju dijelimo na nemjereni dio, spoj plinomjera i mjereni dio. Nemjerenim dijelom nazivamo dio do glavnog zapora na kućnom ormariću do lijevog spoja plinomjera.
Dio instalacije od plinomjera do trošila naziva se mjereni dio unutarnje plinske instalacije.
Održavanje plinskih instalacija, trošila i dimnjaka sastoji se od pregleda i ispitivanja te servisiranja i popravaka. Te mjere omogućuju sigurnost i pouzdanost pri uporabi plina.
Rokovi za ispitivanje ispravnosti i nepropusnosti postojećih unutarnjih plinskih instalacija su sljedeći:
procesu – najmanje jednom u 5 godina